Korektivni operativni zahvati na vjeđama
Vjeđe, suzni sustav i orbita (koštana udubina u kojoj je smješteno oko) imaju važnu ulogu u zaštiti i funkcioniranju oka. Involutivne (uzrokovane starenjem) promjene, ozljede i bolesti koje mijenjaju funkciju i strukturu tog sustava ugrožavaju zdravlje oka.
Orbita (očna šupljina) je koštana udubina u kojoj je smješteno oko. Ispunjena je masnim tkivom u kojem se nalazi očna jabučica sa svojim pripadajućim mišićima, ovojnicama, živcima i krvnim žilama. Gornja i donja vjeđa služe kako bi zaštitile prednju površinu oka od ozljeda i sušenja , reguliraju ulazak svjetla u oko a osim toga pomažu u održavanju i raspodjeli suznog filma tijekom treptanja.
Zbog promjena u strukturi ruba vjeđa izazvanih starenjem, ožiljcima, povredama ili poremećajem inervacije dolazi do izvrtanja ruba vjeđe s trepavicama prema van (ektropij) pa se oko ne može zatvoriti, suze cure preko ruba i dolazi do sušenja rožnice i prednjeg segmenta oka. Rub vjeđe može se izvrtati i prema unutra (entropij) te trepavice stvaraju rane na rožnici, a pacijent sa bolovima dolazi u liječničku ordinaciju. Operativnim zahvatom ojača se rub vjeđe i namjesti se u odgovarajući položaj, ili se formiraju nova hvatišta mišića kako bi se vratilo vjeđi pravi oblik i funkcija.
Najčešća kirurška metoda na vjeđama naziva se blepharoplastika. Potrebno ju je raditi u slučaju prekomjerne količine kože na kapcima (blepharochalasis) koja je izgubila svoj elasticitet, pa visi preko ruba vjeđe. Obično nastaje kao posljedica starenja, češća je u nekim obiteljima pa se kod nekih ljudi mogu pojaviti i u mlađoj dobi, ali se pravi uzroci još uvijek ne znaju. Osim kože oslabljeni mogu biti i mišići, te dolazi do spuštanja vjeđe sa nemogućnošću podizanja kapka (ptoza) ili do slabosti orbitalnog septuma (pregrade koja odjeljuje strukture vjeđe) te dolazi do prolapsa masnog tkiva iz orbite pa se stvaraju masne vrečiće i podočnjaci. Prilikom operacije odstranjuje se višak kože, masnog tkiva i rastegnutih mišićnih niti sa vjeđa. Rez se radi u prirodnim naborima kapka ili ispod trepavica, sa brzim oporavkom i praktički nevidljivim ožiljkom.
Slika blepharochalase
.png)
Često problem nije samo na gornjoj vjeđi nego zbog promjena u strukturi tkiva i mišića dolazi do spuštanja obrve i cjelokupne strukture gornje vjeđe koja može pokriti oko te tako ometati vidnu funkciju.
Zbog degenerativnih promjena na mišićima, njihovim tetivama i aponeurozama izazvanih starenjem ili nekim bolestima dolazi do pada gornje vjeđe preko oka nekada sa spuštanjem obrve i nemogućnošću podizanja vjeđe i normalne funkcije otvaranja oka (ptoza). Tada operativnim zahvatom ili jačamo funkciju mišića podizača vjeđe (levator palpebre) ako je ona još prisutna ili ako je mišić u potpunosti izgubio funkciju operativnim zahvatom prebacujemo funkciju dizanja vjeđe na okolne strukture.
Slika ptoze
.png)
Kada zbog povećanja mase masnog tkiva koje okružuje oko u orbitalnoj šupljini dođe do guranja oka prema van (proptoza) sa pritiskom na očnu jabučicu i vidni živac, što može dovesti do trajnih oštećenja vida potrebno je kirurški izvaditi višak masnog tkiva.
Botulinum toksin je neurotoksični protein kojega proizvodi bakterija Clostridium botulinum, javnosti poznata po tome što najčešće izaziva trovanje kod ljudi koji konzumiraju zagađenu hranu iz konzervi.
Unatoč činjenici da je Botulinum toksin jedan od najsmrtonosnijih prirodnih toksina poznatih današnjoj znanosti, Botulinum toksin tip A ( Botox) se koristi širom svijeta u medicinske svrhe. Toksin djeluje tako da blokira oslobađanje acetilkolina na završecima perifernih živaca pri čemu je onemogućena kontrakcija mišića u tom inervacijskom području . Djelovanje toksina je vremenski ograničeno te se njegovom razgradnjom uspostavlja prvobitno stanje pa je liječenje potrebno ponavljati.
Američki oftalmolog Alan Scott je 1980. prvi put primjenio Botulinum toksin tip A (Botox) u svrhu liječenja strabizma. Od tada se koristi u različitim patološkim stanjima praćenim patološkim kontrakcijama koje su često udružene s boli te u kozmetske svrhe.
Distonija - neurološko stanje praćeno bezvoljnim grčenjem skupine mišića, često nepoznata uzroka (idiopatska distonija), pri čemu su normalne funkcije djelomično ili u potpunosti onemogućene.
U oftalmologiji postoji nekoliko stanja praćenih pojačanom kontrakcijom mišića koja se mogu zadovoljavajuće liječiti Botoxom:
Paralitički strabizam (škiljenje) praćen dvoslikama- nastaje zbog oštećenja živaca koji inerviraju jedan ili više mišića oka zbog čega zahvaćeni mišići ne mogu pomicati oko, ali pojačano djeluju drugi mišići pa nastaje škiljenje s dvoslikama. Primjenom Botoxa opušta se mišić koji je pod grčem te se dvoslike i škiljenje izgube za vrijeme djelovanja lijeka.
Blefarospazam - stanje praćeno nekontroliranim zatvaranjem vjeđa koje zbog učestalosti kontrakcija može onemogućavati normalno gledanje.
Distiroidna orbitopatija - oblik autoimune bolesti gdje su promjene na očima često udružene s poremećenim radom štitne žlijezde. Bolest je učestalija kod žena nego kod muškaraca,a najčešće je prepoznatljiva po promjenama na vjeđama kao što su: proširenje vjeđnog rasporka što uizrokuje prorijeđeno treptanje sa sušenjem oka pa se pacijenti žale na pečenje i osjeća pijeska u očima, retrakcija vjeđa (podignuta vjeđa), edem vjeđa koji je izraženiji tijekom jutra. Promjene koje se događaju iza očne jabučice (nakupljanje masnog tkiva) uzrokuju pomak jabučice prema van ( jednostrano ili obostrano) i to je znak uznapredovale bolesti. Izbočenost očnih jabučica može poremetiti pokretljivost oka što je često praćeno dvoslikama. Bolest se u aktivnoj fazi liječi kortikosteroidima zbog protuupalmog i imunosupresivnog učinka, a Botulinum toksinom se može liječiti retrakcja vjeđa i poremećena motorika sa dvoslikama. U nekim slučajevima indicirano je i kirurško liječenje (koštana dekompresija orbite).
Sprečavanje stvaranja bora oko očiju i zmeđu obrva uslijed pojačane mimike i kontrakcije mišića lica.
Dacryocystorhinostomia je operativni zahvat kojim se ponovno uspostavlja otjecanje viška suza iz oka kroz suznu vrećicu i suzne puteve prema nosnoj šupljini u slučajevima kada je blokiran protok kroz nazolakrimalni kanal (suzni put). To stanje se manifestira pojačanjim suzenjem ( epifora) i popratnim infekcijama zbog zastoja suza u suznoj vrećici. Zahvat se može izvesti endoskopski ( pristupom iz nosne šupljine) ili vanjskim pristupom (kroz kožu vjeđe) , sa ili bez ugradnje silikonske cjevčice.
Orbita (očna šupljina) je koštana udubina u kojoj je smješteno oko. Ispunjena je masnim tkivom u kojem se nalazi očna jabučica sa svojim pripadajućim mišićima, ovojnicama, živcima i krvnim žilama. Gornja i donja vjeđa služe kako bi zaštitile prednju površinu oka od ozljeda i sušenja , reguliraju ulazak svjetla u oko a osim toga pomažu u održavanju i raspodjeli suznog filma tijekom treptanja.
Zbog promjena u strukturi ruba vjeđa izazvanih starenjem, ožiljcima, povredama ili poremećajem inervacije dolazi do izvrtanja ruba vjeđe s trepavicama prema van (ektropij) pa se oko ne može zatvoriti, suze cure preko ruba i dolazi do sušenja rožnice i prednjeg segmenta oka. Rub vjeđe može se izvrtati i prema unutra (entropij) te trepavice stvaraju rane na rožnici, a pacijent sa bolovima dolazi u liječničku ordinaciju. Operativnim zahvatom ojača se rub vjeđe i namjesti se u odgovarajući položaj, ili se formiraju nova hvatišta mišića kako bi se vratilo vjeđi pravi oblik i funkcija.
Najčešća kirurška metoda na vjeđama naziva se blepharoplastika. Potrebno ju je raditi u slučaju prekomjerne količine kože na kapcima (blepharochalasis) koja je izgubila svoj elasticitet, pa visi preko ruba vjeđe. Obično nastaje kao posljedica starenja, češća je u nekim obiteljima pa se kod nekih ljudi mogu pojaviti i u mlađoj dobi, ali se pravi uzroci još uvijek ne znaju. Osim kože oslabljeni mogu biti i mišići, te dolazi do spuštanja vjeđe sa nemogućnošću podizanja kapka (ptoza) ili do slabosti orbitalnog septuma (pregrade koja odjeljuje strukture vjeđe) te dolazi do prolapsa masnog tkiva iz orbite pa se stvaraju masne vrečiće i podočnjaci. Prilikom operacije odstranjuje se višak kože, masnog tkiva i rastegnutih mišićnih niti sa vjeđa. Rez se radi u prirodnim naborima kapka ili ispod trepavica, sa brzim oporavkom i praktički nevidljivim ožiljkom.
Slika blepharochalase
Često problem nije samo na gornjoj vjeđi nego zbog promjena u strukturi tkiva i mišića dolazi do spuštanja obrve i cjelokupne strukture gornje vjeđe koja može pokriti oko te tako ometati vidnu funkciju.
Zbog degenerativnih promjena na mišićima, njihovim tetivama i aponeurozama izazvanih starenjem ili nekim bolestima dolazi do pada gornje vjeđe preko oka nekada sa spuštanjem obrve i nemogućnošću podizanja vjeđe i normalne funkcije otvaranja oka (ptoza). Tada operativnim zahvatom ili jačamo funkciju mišića podizača vjeđe (levator palpebre) ako je ona još prisutna ili ako je mišić u potpunosti izgubio funkciju operativnim zahvatom prebacujemo funkciju dizanja vjeđe na okolne strukture.
Slika ptoze
Kada zbog povećanja mase masnog tkiva koje okružuje oko u orbitalnoj šupljini dođe do guranja oka prema van (proptoza) sa pritiskom na očnu jabučicu i vidni živac, što može dovesti do trajnih oštećenja vida potrebno je kirurški izvaditi višak masnog tkiva.
Botulinum toksin je neurotoksični protein kojega proizvodi bakterija Clostridium botulinum, javnosti poznata po tome što najčešće izaziva trovanje kod ljudi koji konzumiraju zagađenu hranu iz konzervi.
Unatoč činjenici da je Botulinum toksin jedan od najsmrtonosnijih prirodnih toksina poznatih današnjoj znanosti, Botulinum toksin tip A ( Botox) se koristi širom svijeta u medicinske svrhe. Toksin djeluje tako da blokira oslobađanje acetilkolina na završecima perifernih živaca pri čemu je onemogućena kontrakcija mišića u tom inervacijskom području . Djelovanje toksina je vremenski ograničeno te se njegovom razgradnjom uspostavlja prvobitno stanje pa je liječenje potrebno ponavljati.
Američki oftalmolog Alan Scott je 1980. prvi put primjenio Botulinum toksin tip A (Botox) u svrhu liječenja strabizma. Od tada se koristi u različitim patološkim stanjima praćenim patološkim kontrakcijama koje su često udružene s boli te u kozmetske svrhe.
Distonija - neurološko stanje praćeno bezvoljnim grčenjem skupine mišića, često nepoznata uzroka (idiopatska distonija), pri čemu su normalne funkcije djelomično ili u potpunosti onemogućene.
U oftalmologiji postoji nekoliko stanja praćenih pojačanom kontrakcijom mišića koja se mogu zadovoljavajuće liječiti Botoxom:
Paralitički strabizam (škiljenje) praćen dvoslikama- nastaje zbog oštećenja živaca koji inerviraju jedan ili više mišića oka zbog čega zahvaćeni mišići ne mogu pomicati oko, ali pojačano djeluju drugi mišići pa nastaje škiljenje s dvoslikama. Primjenom Botoxa opušta se mišić koji je pod grčem te se dvoslike i škiljenje izgube za vrijeme djelovanja lijeka.
Blefarospazam - stanje praćeno nekontroliranim zatvaranjem vjeđa koje zbog učestalosti kontrakcija može onemogućavati normalno gledanje.
Distiroidna orbitopatija - oblik autoimune bolesti gdje su promjene na očima često udružene s poremećenim radom štitne žlijezde. Bolest je učestalija kod žena nego kod muškaraca,a najčešće je prepoznatljiva po promjenama na vjeđama kao što su: proširenje vjeđnog rasporka što uizrokuje prorijeđeno treptanje sa sušenjem oka pa se pacijenti žale na pečenje i osjeća pijeska u očima, retrakcija vjeđa (podignuta vjeđa), edem vjeđa koji je izraženiji tijekom jutra. Promjene koje se događaju iza očne jabučice (nakupljanje masnog tkiva) uzrokuju pomak jabučice prema van ( jednostrano ili obostrano) i to je znak uznapredovale bolesti. Izbočenost očnih jabučica može poremetiti pokretljivost oka što je često praćeno dvoslikama. Bolest se u aktivnoj fazi liječi kortikosteroidima zbog protuupalmog i imunosupresivnog učinka, a Botulinum toksinom se može liječiti retrakcja vjeđa i poremećena motorika sa dvoslikama. U nekim slučajevima indicirano je i kirurško liječenje (koštana dekompresija orbite).
Sprečavanje stvaranja bora oko očiju i zmeđu obrva uslijed pojačane mimike i kontrakcije mišića lica.
Dacryocystorhinostomia je operativni zahvat kojim se ponovno uspostavlja otjecanje viška suza iz oka kroz suznu vrećicu i suzne puteve prema nosnoj šupljini u slučajevima kada je blokiran protok kroz nazolakrimalni kanal (suzni put). To stanje se manifestira pojačanjim suzenjem ( epifora) i popratnim infekcijama zbog zastoja suza u suznoj vrećici. Zahvat se može izvesti endoskopski ( pristupom iz nosne šupljine) ili vanjskim pristupom (kroz kožu vjeđe) , sa ili bez ugradnje silikonske cjevčice.
Povratak na vrh
U skladu s TŰV NORD CERT postupcima.