Slojevita transplantacija rožnice - lamelarna keratoplastika
Unatrag godinu dana prof. Iva Dekaris je učinila prvu lamelarnu - DSEAK transplantaciju u našoj Klinici, ujedno i u cijeloj jugoistočnoj Europi, a uspješan oporavak, ohrabrujući rezultati i zadovoljstvo prvih pacijenata je rezultiralo time da se slojevita transplantacija svakim danom radi u sve većem postotku.
Perforativna keratoplastika je godinama bila zlatni standard i dalje je nezamjenjiva u slučajevima ožiljaka koji zahvaćaju punu debljinu rožnice, hidropsa rožnice, preperforacija rožnica, perforativnih ozljeda rožnice, itd. Međutim, kirurgija u oftalmologiji teži što manje invazivnim zahvatima pokušavajući izbjeći veće „otvore“ na površini oka kad god je to moguće. Sve snage u transplantaciji rožnice su usmjerene ka brzom oporavku pacijenta i poboljšanju vidne oštrine pokušavajući svesti na minimum komplikacije i reakcije odbacivanja transplantata. S tim u svezi, razvile su se u oftalmologiji nove metode transplantacije rožnice u kojima se zamjenjuje samo bolesni dio rožnice tzv slojevita ili lamelarna keratoplastika koja može biti prednja ili stražnja lamelarna keratoplastika.
Stražnja lamelarna keratoplastika koristi se u slučajevima kad je prednji dio rožnice bistar a promjene se nalaze na endotelu u vidu kongenitalnih ili jatrogenih disfunkcija endotela: pseudofakna bulozna keratopatija, Fuchsova distrofija , dekompenzirani transplantati itd. Prednost ovakve vrste transplantacije je što je najveći otvor na površini oka samo 3 mm i takva mala incizija čuva normalnu kornealnu topografiju rožnice, ne mijenja značajno astigmatizam i keratometrije rožnice a postoperativni oporavak je brži i najbolja vidna oštrina se postiže za nekoliko tjedana u odnosu na perforativnu keratoplstiku gdje je oporavak vidne oštrine u mjesecima . Može se raditi u lokalnoj anesteziji koristeći parabulbarnu injekciju. Komplikacije vezane uz šavove tipa neovaskularizacije i mogućnosti infekcije ovom metodom se smanjuju, jer se za razliku od perforativne keratoplastike stavlja samo jedan šav na mjestu incizije, a šav se može skinuti već drugi postoperativni mjesec. Inervacija rožnice ostaje očuvana. Tehnički je ova vrsta operacije zahtjevnija a od komplikacija se u 10-20% slučajeva javlja pomicanje endotelnog transplantata. DSEAK(Descemet stripping automated endothelial keratoplasty) iDSEK (Descemet Stripping Endothelial Keratoplasty) su metode stražnje lamelarne keratoplastike u kojima se odljušti Descemetova membrana i endotel a endotelni transplantat se u donorskoj rožnici priređuje uz pomoć mikrokeratoma. Prednosti duboke slojevite transplantacije u odnosu na perforativnu su lokalna anestezija, brži postoperativni oporavak pacijenata i rjeđe komplikacije vezane uz šavove.
Kada rožnični defekti zahvaćaju samo prednje slojeve rožnice: Bowmanovu membranu i/ili stromu, ti dijelovi mogu biti zamjenjeni ostavljajući netaknutim stražnje dijelove rožnice: Descemetovu membranu i endotel pacijenta. U tim slučajevima se radi prednja lamelarna transplantacija koja ima prednosti u odnosu na perforativnu keratoplastiku u vidu toga da se:
Reducira rizik koji nosi perforacija u prednju očnu sobicu tj. manji je rizik od infekcije, endoftalmitisa, mogućnosti oštećenja šarenice i leće pri manipulaciji s trepanom, krvarenja u prednjoj očnoj sobici itd.
Prilikom prednje lamelarne transplantacije smanjuje se rizik od odbacivanja transplantata jer je endotelna reakcija odbacivanja mnogo ozbiljnija od stromalne i epitelne, koje dobro reagiraju na kortikosteroidnu terapiju, a kako endotel u prednjoj keratoplastici ostaje inataktan ne postoji mogućnost endotelne reakcije odbacivanja. Nakon operacije koriste se manje doze kortikosterodne terapije, te su i komplikacije u vidu porasta intraokularnog tlaka i sekundarne katarakte rjeđe. Oporavak je brži.
Prednja lamelarna keratoplastika je indicirana u slučajevima: površnih rožničnih ožiljaka, površnih rožničnih distrofija (Reis Bucklers distrofija), degeneracija (Salzmannova nodularna degeneracija), pelucidnoj marginalnoj degeneraciji, recidivirajućim pterigijima sa sekundarnim stanjivanjem rožnice, keratokonusima, sekundarnim ektazijama nakon refraktivne kirurgije, površnim kornealnim tumorima, kongenitalnim lezijama itd.
DALK metoda je indicirana kod dubljih postherpetičnih ožiljaka, postinfektivnih opaciteta u rožnici ili pak lezija nakon ozljeda kiselinom ili lužinom. Uklanjanje bolesnog dijela rožnice se može učiniti koristeći različite veličine glave mikrokeratoma ( 200, 250 ili 300 μm). Na kraju ovakve operacije je potrebno staviti standardne šavove ( pojedinačne ili kontinuirane) što u postoperativniom periodu stvara astigmatizam a moguće komplikacije tijekom operacije mogu dovesti do konverzije ove metode u perforativnu keratoplastiku. Postoperativni oporavak kod ovakve vrste operacije je brži u odnosu na perforativnu keratoplastiku a nešto sporiji u odnosu na SALK.
Kombinirana tehnika prednje i stražnje lamelarne keratoplastike tzv. Mashroom tehnika opcija je za pacijente s opacitetima u centralnom dijelu rožnice koji obuhvaćaju sve njezine slojeve (posttraumatski i postinfekcijski ožiljci, duboke degeneracije i distrofije) u pacijenata s normalnim endotelom. Kod ove tehnike zamjenjuje se relativni mali centralni dio endotela rožnice i stražnje strome u spoju s širokom prednjom stromalnom lamelom. Mashroom tehnika je iznimno zahtjevna a kombinira prednosti prednje transplantacije u vidu smanjenog površnog iskrivljenja i bržeg oporavka širokog prednjeg lamelarnog transplantata i malog ali dovoljno optički velikog endotelnog transplantata. Ovo je posebno važno u visokorizičnih pacijenata s vaskulariziranim rožnicama jer ostavljanje 80% njihovog zdravog endotela i zamjena samo 20% smanjuje šanse za endotelnu reakciju odbacivanja transplantata koja je najvažnija i najozbiljnija komplikacija u postoperativnom oporavku.
Nove tehnike slojevite - lamelarne keratoplastika dovode do značajno boljih rezultata liječenja bolesti rožnice, a neželjene komplikacije, prvenstveno odbacivanje transplantata i postoperativni astigmatizam, javljaju se u sve manjem postotku. Tehnički su zahtjevnije ali postoperativni oporavak je brži i time zadovoljstvo pacijenta veće.
Perforativna keratoplastika je godinama bila zlatni standard i dalje je nezamjenjiva u slučajevima ožiljaka koji zahvaćaju punu debljinu rožnice, hidropsa rožnice, preperforacija rožnica, perforativnih ozljeda rožnice, itd. Međutim, kirurgija u oftalmologiji teži što manje invazivnim zahvatima pokušavajući izbjeći veće „otvore“ na površini oka kad god je to moguće. Sve snage u transplantaciji rožnice su usmjerene ka brzom oporavku pacijenta i poboljšanju vidne oštrine pokušavajući svesti na minimum komplikacije i reakcije odbacivanja transplantata. S tim u svezi, razvile su se u oftalmologiji nove metode transplantacije rožnice u kojima se zamjenjuje samo bolesni dio rožnice tzv slojevita ili lamelarna keratoplastika koja može biti prednja ili stražnja lamelarna keratoplastika.
Stražnja lamelarna keratoplastika koristi se u slučajevima kad je prednji dio rožnice bistar a promjene se nalaze na endotelu u vidu kongenitalnih ili jatrogenih disfunkcija endotela: pseudofakna bulozna keratopatija, Fuchsova distrofija , dekompenzirani transplantati itd. Prednost ovakve vrste transplantacije je što je najveći otvor na površini oka samo 3 mm i takva mala incizija čuva normalnu kornealnu topografiju rožnice, ne mijenja značajno astigmatizam i keratometrije rožnice a postoperativni oporavak je brži i najbolja vidna oštrina se postiže za nekoliko tjedana u odnosu na perforativnu keratoplstiku gdje je oporavak vidne oštrine u mjesecima . Može se raditi u lokalnoj anesteziji koristeći parabulbarnu injekciju. Komplikacije vezane uz šavove tipa neovaskularizacije i mogućnosti infekcije ovom metodom se smanjuju, jer se za razliku od perforativne keratoplastike stavlja samo jedan šav na mjestu incizije, a šav se može skinuti već drugi postoperativni mjesec. Inervacija rožnice ostaje očuvana. Tehnički je ova vrsta operacije zahtjevnija a od komplikacija se u 10-20% slučajeva javlja pomicanje endotelnog transplantata. DSEAK(Descemet stripping automated endothelial keratoplasty) iDSEK (Descemet Stripping Endothelial Keratoplasty) su metode stražnje lamelarne keratoplastike u kojima se odljušti Descemetova membrana i endotel a endotelni transplantat se u donorskoj rožnici priređuje uz pomoć mikrokeratoma. Prednosti duboke slojevite transplantacije u odnosu na perforativnu su lokalna anestezija, brži postoperativni oporavak pacijenata i rjeđe komplikacije vezane uz šavove.
Reducira rizik koji nosi perforacija u prednju očnu sobicu tj. manji je rizik od infekcije, endoftalmitisa, mogućnosti oštećenja šarenice i leće pri manipulaciji s trepanom, krvarenja u prednjoj očnoj sobici itd.
Prilikom prednje lamelarne transplantacije smanjuje se rizik od odbacivanja transplantata jer je endotelna reakcija odbacivanja mnogo ozbiljnija od stromalne i epitelne, koje dobro reagiraju na kortikosteroidnu terapiju, a kako endotel u prednjoj keratoplastici ostaje inataktan ne postoji mogućnost endotelne reakcije odbacivanja. Nakon operacije koriste se manje doze kortikosterodne terapije, te su i komplikacije u vidu porasta intraokularnog tlaka i sekundarne katarakte rjeđe. Oporavak je brži.
Prednja lamelarna keratoplastika je indicirana u slučajevima: površnih rožničnih ožiljaka, površnih rožničnih distrofija (Reis Bucklers distrofija), degeneracija (Salzmannova nodularna degeneracija), pelucidnoj marginalnoj degeneraciji, recidivirajućim pterigijima sa sekundarnim stanjivanjem rožnice, keratokonusima, sekundarnim ektazijama nakon refraktivne kirurgije, površnim kornealnim tumorima, kongenitalnim lezijama itd.
Koriste se dvije tehnike:
- Površna anteriorna lamelarna keratoplastika (Superficial anterior lamellar keratoplasty - SALK)
- Duboka anteriorna lamelarna keratoplastika (Deep anterior lamellar keratoplasty - DALK).
DALK metoda je indicirana kod dubljih postherpetičnih ožiljaka, postinfektivnih opaciteta u rožnici ili pak lezija nakon ozljeda kiselinom ili lužinom. Uklanjanje bolesnog dijela rožnice se može učiniti koristeći različite veličine glave mikrokeratoma ( 200, 250 ili 300 μm). Na kraju ovakve operacije je potrebno staviti standardne šavove ( pojedinačne ili kontinuirane) što u postoperativniom periodu stvara astigmatizam a moguće komplikacije tijekom operacije mogu dovesti do konverzije ove metode u perforativnu keratoplastiku. Postoperativni oporavak kod ovakve vrste operacije je brži u odnosu na perforativnu keratoplastiku a nešto sporiji u odnosu na SALK.
Kombinirana tehnika prednje i stražnje lamelarne keratoplastike tzv. Mashroom tehnika opcija je za pacijente s opacitetima u centralnom dijelu rožnice koji obuhvaćaju sve njezine slojeve (posttraumatski i postinfekcijski ožiljci, duboke degeneracije i distrofije) u pacijenata s normalnim endotelom. Kod ove tehnike zamjenjuje se relativni mali centralni dio endotela rožnice i stražnje strome u spoju s širokom prednjom stromalnom lamelom. Mashroom tehnika je iznimno zahtjevna a kombinira prednosti prednje transplantacije u vidu smanjenog površnog iskrivljenja i bržeg oporavka širokog prednjeg lamelarnog transplantata i malog ali dovoljno optički velikog endotelnog transplantata. Ovo je posebno važno u visokorizičnih pacijenata s vaskulariziranim rožnicama jer ostavljanje 80% njihovog zdravog endotela i zamjena samo 20% smanjuje šanse za endotelnu reakciju odbacivanja transplantata koja je najvažnija i najozbiljnija komplikacija u postoperativnom oporavku.
Nove tehnike slojevite - lamelarne keratoplastika dovode do značajno boljih rezultata liječenja bolesti rožnice, a neželjene komplikacije, prvenstveno odbacivanje transplantata i postoperativni astigmatizam, javljaju se u sve manjem postotku. Tehnički su zahtjevnije ali postoperativni oporavak je brži i time zadovoljstvo pacijenta veće.