Operacija mrene (katarakte)
PHACO
Danas se u svijetu skoro više i ne koristi tzv. klasična operacija sive mrene: ekstrakapsularna ekstrakcija leće s implantacijom IOL-a u stražnju sobicu. Ta operacija zahtjeva veći rez, te je duža rehabilitacija vida kao i cijeli postoperativni oporavak, a pacijenta je potrebno hospitalizirati. Moderan pristup operaciji katarakte skraćuje vrijeme hospitalizacije pacijenta s prosječno sedam dana na jedan dan (tzv. jednodnevna kirurgija), čime se daleko smanjuju troškovi bolničkog liječenja, a ujedno je cjelokupni oporavak pacijenta znatno brži. Nakon nekoliko dana pacijent se može vratiti svom poslu i normalnom životu. Brojne su prednosti ove metode: manji rez, manje očnih komplikacija (manja upala), manji postoperativni astigmatizam, brža i kompletnija rehabilitacija vida te brža i kompletnija sistemska rehabilitacija. Konačna refrakcija se određuje dva do četiri tjedna nakon operacije, za razliku od prijašnjih metoda operacije kada je moralo proći tri i više mjeseci. Nedostaci su samo financijske prirode, a to su povećani troškovi, nužna visoka tehnologija, kao i dugačak i težak put učenja za svladavanje nove operativne metode. Na slici se vidi najmoderniji uređaj za operaciju katarakte Signature kakav postoji i u našoj klinici.
Katarakta, tj. siva mrena predstavlja svako zamućenje leće koje se prema vremenu nastanka dijeli na kongenitalnu, juvenilnu i senilnu. Uzroci nastanka katarakte mogu biti dobro definirani, no u najvećem dijelu slučajeva nisu jasni, već su povezani sa starenjem. Naime, epidemiološke studije sugeriraju njenu povezanost s dobi. Tako prevalencija raste s oko 50 % za dobnu skupinu od 65-74 godine na oko 70% za dobnu skupinu iznad 75 godina. Katarakta može biti i posljedica traume, metaboličke bolesti (diabetes mellitus, galaktozemija), primjene lijekova (kortikosteroidi). Može nastati i kao komplikacija nekih drugih očnih bolesti (uveitis, glaukom), te se javiti u sklopu nekih sindroma (Downov sindrom).
Katarakta uzrokuje lećnu miopiju, u početnom stadiju vidna oštrina se može poboljšati propisivanjem odgovarajućih naočala. Indikacija za operaciju se postavlja na osnovi subjektivnih i objektivnih kriterija. Subjektivni kriteriji očituju se u smanjenoj sposobnosti pacijenta u izvršavanju željenih i potrebnih dnevnih aktivnosti. Pacijent procjenjuje svoj vidni poremećaj i njegov utjecaj na svoje profesionalne potrebe, na vožnju automobilom, gledanje TV, čitanje itd. Neki bolesnici žale se na zasljepljujuću svjetlost. Sve to utječe na kvalitetu života. Pad vidne oštrine objektivno se utvrđuje Snellenovim tablicama .
Ultrazvukom se nazivaju sva mehanička titranja, odnosno elastične vibracije materije, čije se frekvencije kreću između 20 kHz i 100 MHz. Fakoemulzifikacija se izvodi ultrazvučnom sondom (u kojoj su smješteni piezoelektrični kristali) i iglom koja vibrira vrlo brzo. Za fragmentaciju leće upotrebljava se ultrazvučni val koji titra 30.000 do 60.000 puta u sekundi. Proizvodi snagu koja je 72 tisuće puta jača od snage gravitacije. Najveća snaga fragmentacije je na vrhu igle. Snaga ultrazvuka naglo pada s kvadrantom udaljenosti, pa je na udaljenosti od 1 cm manja od 40.000 puta.
Glavni koraci su incizija, kapsuloreksa, hidrodisekcija i hidrodelineacija, fakoemulzifikacija, uklananje epinukleusa i ostataka korteksa, te implantacija intraokularne (savitljive) leće (engl. foldable lens) u stražnju sobicu kroz malu tunelsku inciziju. Postoje tri različite vrste incizije, koje su u gruboj korelaciji s rastućim iskustvom u izvođenju fako operacije: bazična incizija (limbalna), intermedijalna incizija (skleralni tunel), te napredna incizija (rožnični tunel). Skleralni i rožnični tunel ne zahtijevaju postavljanje šava.
Kontinuirana kapsulotomija se još naziva kapsuloreksa i to je jedan od najtežih i najvažnijih koraka u svladavanju phaco operacije. Kod kapsulotomije se prednja kapsula otvara, ostavljajući neravne rubove. Njena svrha je uništenje integriteta kapsularne vreće dozvoljavajući ekspresiju nukleusa. Kapsuloreksa je baš suprotno, ona čuva integritet kapsularne vreće držeći na taj način nukleus unutar sebe.
Hidrodisekcija je uštrcavanje fiziološke otopine ispod poklopca prednje kapsule dok tekućina idući oko ekvatora i ispod nukleusa ne razdvoji nukleus od njegovih kortikalnih adhezija.
Postoje brojne tehnike fakoemulzifikacije, a najpoznatije i najviše u uporabi su tzv. lomne tehnike (engl. Cracking Technique). Ove tehnike obuhvaćaju oblikovanje žlijeba duboko u nukleusu i potom lomljenje nukleusa pomoću dva instrumenta na dvije polovice dok stražnja ploča nukleusa ne pukne. Obično se postupak nastavlja lomeći nuklearne polovice na 4 nuklearna kvadranta.
Upotreba viskoelastika također je omogućila daljnji napredak očne kirurgije. Njihova glavna zadaća je u održavanju prednje sobice i u zaštiti rožničnog endotela. Karakteristike dobrog viskoelastika su lako injiciranje, zaštita endotela, ispunjavanje intraokularnog prostora, dobra vizualizacija, lako uklanjanje iz očne sobice, te minimalno podizanje očnog tlaka.
|

.jpg)













