Strabizam

 
Strabizam (škiljenje) je poremećaj pokretljivosti očiju. Pravilnim razvojem očiju i vidnih puteva razvija se binokularni vid (vid s dva oka) gdje gledanje s oba oka mora biti usklađeno kako bi se od dvije malo različite slike složila jedna i dobila puna treća dimenzija slike (stereovid). Ako vidna oštrina nije dobra ili oči ne gledaju u istoj osovini i zajedno se ne pokreću, onemogućen je normalan razvoj stereovida. Oko pokreće 6 mišića (gornji i donji ravni mišić, vanjski i unutarnji ravni mišić, te dva kosa mišića).Oko može bježati prema nosu (konvergentni) ili prema van (divergentni strabizam), a postoje i rjeđi oblici vertikalnog otklona oka gdje oko bježi gore ili dolje, ili su moguće kombinacije raznih otklona. U slučajevima kada pokreti oba oka nisu usklađeni bilo da jedno oko zaostaje prilikom pokretanja ili da već u svojoj primarnoj poziciji (gledanje ravno naprijed) nije postavljeno ravno potrebno je napraviti operaciju strabizma.




Kada se dijete rodi vid još nije u potpunosti razvijen, razvoj oka i vidnih puteva nastavlja se još nekoliko godina nakon rođenja. U prvih 5-6 mjeseci zbog nerazvijenosti mozga i vidnih puteva dijete još ne može uskladiti pokrete očnih jabučica pa pokreti mogu biti nesimetrični, a oči bježati. Mjesto centralnog vida - žuta pjega, razvija se do kraja tek u dobi od 3-4 mjeseca, putevi između oka i vidnih centara u mozgu nisu do kraja zreli (mijelizirani) te novorođenče ne vidi potpuno jasnu sliku, osim toga zbog malenog oka novorođena djeca su dalekovidna (+5,0 dsph). Takozvano «plastično razdoblje razvitka vida» u kojem se još formiraju vidne funkcije traje najvećim dijelom do navršene treće godine života, a gotovo u potpunosti se završava do škole. Operacije strabizma rade se da bi se oči poravnale s ciljem da oba oka gledaju ravno naprijed i zajedno se i usklađeno pomiču kao jedna cjelina kako bi se od dvije malo različite slike stvorila jedna stereoskopska. U nekim slučajevima kada je razvoj vida već završen i kada se ne može više uspostaviti binokularni vid operacija se može napraviti iz kozmetskih razloga kako bi se smanjio otklon i oko dovelo u položaj ravno naprijed i time pacijentu omogućio bolji estetski izgled i lakša socijalna prilagodba. Nakon povreda mogu nastati paralize nekih od mišića koji pokreću oko, te osim narušenog izgleda pacijent može imati dvoslike, u takovim slučajevima iako se ne može vratiti funkcija mišiću odnosno živcu koji ga pokreće operacijom se može oko dovesti u položaj koji više odgovara normalnom prirodnom načinu gledanja.

Oko pokreću 6 mišića (donji i gornji ravni mišić, medijalni i lateralni ravni mišići, te dva kosa mišića). Operacijom strabizma operiraju se vanjski očni mišići kako bi se promijenila njihova snaga i ponekad smjer djelovanja, te se time oko dovelo u odgovarajući pravilni položaj. To se postiže slabljenjem ili jačanjem određenog mišića bazirano na preoperativnim mjerenjima, vrsti škiljenja, dobi pacijenta, cilju koji hoćemo postići operacijom.
Operacije slabljenja mišića su retropozicija (pomicanje hvatišta mišića prema natrag) i myotomia (oslobađanje dijela mišića kako bi se oslabila jakost). Operacije jačanja mišića su resekcija (izrezivanje određenog dijela mišića kako bi ga skratili te time pojačali djelovanje) i antepozicija (premiještanje hvatišta mišića prema naprijed). U nekim slučajevima može se napraviti i kompletna ili parcijalna transpozicija (premiještanje) mišića u područje djelovanja nekog od susjednih mišića kako bi premješteni mišić preuzeo dio funkcije susjednog mišića. Ponekad je operaciju potrebno ponoviti ili napraviti u više pojedinačnih koraka.


Iako vanjski očni mišići pokreću oko, položaj naših očiju određuje se i kontrolira u mozgu stoga samom operacijom nećemo automatski promijeniti signale koje mozak šalje prema mišićima, pa je potrebno operaciju kombinirati s ostalim metodama liječenja (liječenje slabovidnosti nošenjem odgovarajuće korekcije ili periodično zatvaranje određenog oka, vježbe mišića, vježbe centralnog vida ili fuzije).

Najčešća pitanja

Cjenik