Za oftalmološki pregled nikad nije prerano s obzirom da je razvoj vida najintenzivniji kod sasvim male djece te se tada najuspješnije mogu ispraviti mogući poremećaji položaja očiju te refraktivne greške. Do dobi od 6 mjeseci normalno je da oči mogu malo bježati zbog nezrelosti neurološkog sustava, no nakon te dobi ako oko bježi najvjerojatnije se radi o nekoj vrsti strabizma (škiljenja). Istina je da tako mala djeca ne mogu surađivati te se ne može utvrditi njihova realna vidna oštrina no uz posebne aparate koji su prilagođeni njihovu uzrastu, a koje mi imamo u našoj ustanovi, te širenjem zjenica i skijaskopijom može se utvrditi imaju li nekakvu refraktivnu grešku (plus ili minus dioptriju) te po potrebi ordinirati naočale.

Jedna od metoda liječenja strabizma je kirurškim putem no prije nego se donese odluka o operativnom zahvatu potrebno je napraviti detaljan pregled sa širenjem zjenica na kojem bi se utvrdilo koliki je kut bježanja očiju sa i bez korekcije, kolika je realna dioptrija i je li dijete slabovidno. Ukoliko se utvrdi razlika dioptrije u korekciji koju dijete nosi i na široku zjenicu potrebno je najprije pojačati naočale, zatvarati oko koje slabije vidi, zatim napraviti kontrolu nakon nekoliko mjeseci. Ako se kut škiljenja ispravlja naočalama to zovemo akomodativnim strabizmom. U tom slučaju nije potrebna operacija jer se operativno korigira samo kut škiljenja koji se ne ispravlja naočalama. Ako je i nakon nekoliko mjeseci kut škiljenja isti ili se ne ispravlja dovoljno potrebno je planirati operativni zahvat.

Nakon operacije strabizma moguće je da oko ponovno pobjegne na istu ili čak suprotnu stranu, a češće se događa ukoliko je operirano oko slabovidno. Ponovna operacija već operiranog strabizma je moguća i ovisno o kutu škiljenja može se napraviti na jednom ili na oba oka. Princip operativnog liječenja strabizma je skraćivanje ili mijenjanje hvatišta vanjskih očnih mišića koji pokreću oko čime se promijeni položaj oka. Kakva će se operacija primijeniti, na koliko mišića i da li na jednom ili oba oka ovisi o intraoperativnom nalazu na mišićima koji su već operirani.

Strabizam predstavlja za dosta pacijenata veliki estetski i socijalni problem te su pacijenti iz tog razloga jako motivirani za operativni zahvat. Kod pacijenata kojima je oko koje bježi jako slabovidno također se može napraviti operativni zahvat koji je više estetske naravi, ali s ograničenim očekivanim rezultatom nakon operacije budući da to oko ne može fiksirati i time stvarati poticaj da ostane u ravnom položaju. Time je šansa da to oko ponovno pobjegne na istu ili suprotnu stranu puno veća nego kad oko ima dobru vidnu oštrinu, te je ponekad potrebno ponoviti operaciju.

Operacije strabizma izvode se u pravilu u općoj anesteziji i to je jedini razlog zbog kojeg pacijent mora prenoćiti u zdravstvenoj ustanovi do drugog jutra. Inače je sam opravak brz, poslije operacije oko je blago otečeno i crveno jer se radi rez na spojnici oka kako bi se došlo do mišića koji pokreću oko. Već drugi dan poslije operacije oko može ostati otvoreno. Bitno je redovito nakon operacije koristiti propisanu terapiju i poštediti se fizičkog napora barem mjesec dana. Oteklina splasne kroz nekoliko dana, a crvenilo potpuno nestane za nekoliko tjedana.

Sam operativni zahvat na mišićima oka nema utjecaja na dioptriju te pacijent, ukoliko je nosio naočale prije, mora nastaviti nositi naočale i nakon operacije. U nekim slučajevima korekcija na naočalama ispravlja djelomično ili čak u potpunosti kut škiljenja te o tome ovisi i vrsta operacije koja će se napraviti, stoga je važno da pacijenti koji idu na operaciju strabizma, a imaju različit kut bježanja oka sa i bez korekcije, nastave nositi naočale i poslije operacije jer će se operacijom ispraviti bježanje oka samo onoliko koliko oko bježi kada pacijent nosi korekciju.

U slučajevima poput vašeg kada je oštećen živac koji inervira lateralni očni mišić (nervus abducens), oko na kojem je oštećenje ne može prijeći središnju liniju ili je prelazi ali ne ide do kraja u abdukciju (pogled na van) i često se tada javljaju dvoslike. Osobe s takvim oštećenjem moraju pomicati glavu da bi oba oka gledala na stranu paretičnog mišića i time smanjili dvoslike. Takvo stanje se ne može izliječiti, ali se ovisno o jačini oštećenja može olakšati nošenjem naočala s prizmama ili operativnim zahvatom. Operacijom se može postići da oko na strani paretičnog mišića gleda ravno što donekle pomaže u smanjenju simptoma te da pacijenti budu zadovoljni i u estetskom smislu.